Teškoće u području mentalnog zdravlja česte su u općoj populaciji. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, značajan dio ljudi tijekom života iskusi određene simptome ili smetnje u području mentalnog zdravlja, a kod dijela osoba te teškoće mogu doseći razinu klinički značajnog poremećaja (World Health Organization, 2001; 2019).
Unatoč tome, još uvijek živimo u društvu u kojem je briga za mentalno zdravlje nedovoljno zastupljena i često opterećena predrasudama. Psihološka patnja se ponekad doživljava kao nešto što treba izdržati, nešto o čemu se ne govori ili nešto što nije dovoljno važno da bi se time bavilo. Takav pristup može dovesti do odgađanja traženja pomoći i produbljivanja teškoća.
Mentalno zdravlje obuhvaća širok raspon kognitivnih, emocionalnih i ponašajnih aspekata funkcioniranja. Kao i u slučaju tjelesnog zdravlja, svaka osoba ima pravo informirati se o vlastitom stanju i obratiti pažnju na eventualne promjene ili teškoće. Pravovremeno uočavanje i reagiranje može imati važnu ulogu u očuvanju i unapređenju kvalitete života.
U praksi se često događa da osobe počnu ozbiljnije obraćati pažnju na svoje mentalno zdravlje tek kada teškoće značajno počnu narušavati svakodnevno funkcioniranje (npr. odnose, radnu učinkovitost, opće zadovoljstvo životom). Intervencije koje započinju u kasnijim fazama mogu biti zahtjevnije i dugotrajnije, zbog čega je korisno reagirati ranije – ne samo kada postoje izražene teškoće, nego i kada postoji prostor za unapređenje funkcioniranja i dobrobiti.
Važno je naglasiti da rad na mentalnom zdravlju nije usmjeren isključivo na rješavanje problema, već i na razvoj osobnih potencijala, kvalitetnije odnose i općenito bolje funkcioniranje u svakodnevnom životu. Promjene na razini pojedinca često imaju pozitivne učinke i na njegovu okolinu.
U ovom materijalu izdvojen je niz rečenica koje se mogu povezati s različitim aspektima mentalnog funkcioniranja. One su nastale na temelju kliničkog, savjetodavnog i znanstvenog rada te su grupirane prema područjima na koja mogu upućivati.
Važno: ovo nije dijagnostički instrument. Rezultati ovog upitnika ne predstavljaju dijagnozu niti zamjenjuju stručnu procjenu. Psihološka dijagnostika provodi se u kontroliranim uvjetima, uz korištenje validiranih instrumenata i uz stručno vođenje.
Moguće je da će se neki korisnici u pojedinim tvrdnjama prepoznati i osjetiti zabrinutost. Takva reakcija može biti poticaj za dodatno promišljanje o vlastitom stanju i, prema potrebi, traženje stručne pomoći. Cilj ovog materijala nije izazvati zabrinutost, nego potaknuti informirano i konstruktivno suočavanje s vlastitim iskustvima.
Istovremeno, važno je naglasiti da prepoznavanje u pojedinim tvrdnjama ne znači nužno da osoba ima teškoće mentalnog zdravlja. Ključni kriterij u procjeni je u kojoj mjeri određena stanja ili obrasci narušavaju svakodnevno funkcioniranje osobe i/ili njezine okoline.
Ovaj materijal ima psihoedukativnu svrhu – potaknuti korisnika na promišljanje o vlastitim iskustvima, ali i na bolje razumijevanje iskustava drugih ljudi.
Po ispunjavanju upitnika ispisuje se broj tvrdnji u kojima se korisnik prepoznao, po različitim kategorijama. Ti rezultati služe isključivo kao okvirne smjernice za razmišljanje o vlastitom funkcioniranju i eventualnim područjima na koja bi bilo korisno obratiti pažnju.
World Health Organization. (2001). World health report. Mental disorders affect one in four people. Treatment available but not being used. Retrieved July 7th 2020 from: https://www.who.int/whr/2001/media_centre/press_release/en/
Riječ je o psiho-edukativnom materijalu koji za cilj ima senzibilizirati pojedinca ne samo na vlastite već i na teškoće mentalnog zdravlja drugih (vidjeti: LINK), a koji se može koristiti i kao vrijedan alat u tretmanskom radu s klijentima.
1. Upitnik je namijenjen osobama starijim od 18 godina te mlađima od 18 godina isključivo uz nadzor stručne osobe (npr. psihologa), uz pretpostavku urednih intelektualnih sposobnosti.
2. Odgovor 'Da' na pojedinu tvrdnju ne znači da osoba ima teškoće mentalnog zdravlja niti da treba potražiti stručnu pomoć. Istovremeno, osobe koje doživljavaju izražen psihološki distres ili imaju dojam da njihove teškoće značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje potiču se da se obrate stručnjaku, neovisno o rezultatima upitnika.
3. Upitnik nije psihodijagnostičko sredstvo i ne postoji standardizirani obrazac interpretacije rezultata. Broj tvrdnji u kojima se osoba prepoznaje ne predstavlja kvantitativni pokazatelj težine ili prisutnosti mentalnih teškoća.
4. Kada se koristi u stručnom radu, preporučuje se da se rezultati interpretiraju zajednički, kroz razgovor klijenta i stručnjaka.
5. Upitnik se može koristiti: 1) prije dolaska stručnjaku, kao pomoć u prepoznavanju tema za razgovor; 2) tijekom ili nakon tretmana radi praćenja promjena kroz vrijeme (kvantitativno i/ili kvalitativno).
6. Upitnik se može koristiti i za samorefleksiju, npr. kroz pitanja: Kako bi moj život izgledao za nekoliko godina ako se ovo stanje ne promijeni? Želim li u tom području napraviti neku promjenu?
7. U slučaju suicidalnih ideacija – obvezno potražiti pomoć. https://odaberi-zivot.com/
8. Dio baterije mjera uključuje i kratku verziju Skale depresije, anksioznosti i stresa (DASS-21), čiji se rezultati mogu okvirno usporediti s predloženim kategorijama izraženosti simptoma.